Ruža vjetrova
Ruža vjetrova je dijagram učestalosti pojedinih vjetrova, njihove brzine i smjera.
U ruži vjetrova svaka strana svijeta predstavlja i određeni kut azimuta. (Kut što ga smjer kretanja nekoga objekta zatvara sa sjeverom. Za N iznosi 0° ili 360°, E 90°, S 180°, W 270°)
Nazivi svih vjetrova nastali su u Sredozemlju prema smjerovima odakle pušu. Početna slova naziva vjetrova pomorci su složili u rečenicu koja se lako pamti: TEŠKI GORKI KRIŽ SVAKOM ONOM LUDOM POMORSKOM MORNARU. U prijevodu to bi značilo:
T – tramontana / Naziv nastao u sjevernoj Italiji gdje sjeverni vjetrovi dolaze preko Alpa/
G- grego / vjetar koji puše iz Grčke/
K- levant- vjetar koji se označava križem, a koji puše iz smjera Jeruzalema ili Svete zemlje/
S- siloko- vjetar koji puše iz Sirije
O- oštro – vjetar koji puše s juga
L- lebić/ naziv potječe iz Sicilije, a koji puše iz smjera Libije
P – pulenat- naziv dobio po zapadnoj strani svijeta odakle puše
M- maestral- glavni vjetar na Mediteranu, pa se takvim smatra učiteljem svih pomoraca. Otud mu naziv na talijanskom " maestro"
Vjetrovi na moru su oduvijek bili jedan od glavnih čimbenika koji se trebao uzimati u obzir kod izlaska na more i kojih se čovjek s pravom bojao. Vjetrovi su gutali brodove, rušili obale, ali opet upravo zahvaljujući njima otkriveni su novi kontitneti, nove kulture, začini. Veličanstvenu snagu vjetra i opasnost valova, koju oni proizvode i danas pomorci znaju naglasiti rečenicom: " Hvali more, drž' se kraja!