Legende o buri
U narodnim vjerovanjima, postoje razne legende. U pučkoj predaji kaže se da se bura rađa na Dinari, krsti u Makarskoj, a piruje u Senju.
Marcel Kolin u svojoj knjizi " Jedrenjaci" spominje veliku tajanstvenu špilju, negdje u masivu Velebita. Predaja kaže da su u toj špilji senjski uskoci ložili veliku vatru kako bi pomoću strujanja vrućeg zraka uzrokovali potrebnu razliku tlakova i na taj način izazvali jaku umjetnu buru. Tada bi isplovili na svojim brodicama i napadali mletačke galije. U svom povjesnom romanu " Čuvaj se senjske ruke" , August Šenoa opisuje kako su Uskoci zaista najradije napadali po buri, koja je u neku ruku bila njihov saveznik u borbi protiv Venecije. Buru se najčešće povezivalo sa likom mlade djevojke. Prema zapisu Petra Zoranića u romanu "Planine" bura je opisana kao mlada djevojka iznimne ljepote. Ohola po naravi, jednom prilikom je izjavila da je ljepša i od besmrtnih vila, što je naljutilo Boga, koji ju je zbog njene oholosti ošinuo gromom i bacio u pakao." Kad god žena zgriješi istim grijegom, ohološću ona gorko uzdahne sjećajući se svog nekada sretnog života. Od njenih uzdaha nastaje snažan i hladan vjetar, bura."
Prema drugoj legendi, bura je djevojka koja se muči i ranjava po krovovima i drveću kad netko opsuje vjetar. Za osvetu, može onome tko je opsovao vjetar zapaliti kuću iskrom iz dimnjaka. Zbog toga, prema narodnim običajima, buru se nikad nije smjelo opsovati. Pučka vjerovanja uz ožujak vezuju tri "marčane bure", pa se navode 7., 17. i 27. ožujka.